Župa uskoplje

Kršćanstvo je na ovom prostoru prisutno već u vrijeme Rimskoga carstva, u gotovo prvih pet stoljeća nakon Krista, pod čijim se sastavom nalazilo i današnje Uskoplje. Prije toga je bilo naseljeno Ilirima, o čemu svjedoči i nekoliko lokaliteta pod imenom Gradina, kao onaj iznad Zjača i Ponira odnosno Krupe. Moguće je da je ovdje postojalo rimska naseobina Ad Matricem s rudarskom upravom za rimske rudnike zlata i željezne rude u ondašnjim rimskim pokrajinama Dalmaciji i Iliriku. U blizini tog naselja prolazila je i rimska cesta, koja je povezivala naselja Bistue Vetus i Bistue Nova. Na planini Vranici, osobito na njezinim vrhovima oko Rosinja (2112 mnv), kao i u samoj rijeci Vrbas, Rimljani su imali sustavno istraživali, ispirali i iskapali zlato, srebro i neke druge rude. O tomu i danas svjedoče ogromne duboke jame na Rosinju. O rimskoj industriji potraživanja i ispiranja zlata na Vranici pišu i povjesničari Vjekoslav Klaić i Ivan fra Franjo Jukić.

Nedaleko do Rosinja na Vranici se na jednoj gologlavici, bez trave i šume, nalazi lokalitet Crvene zemlje, na kojem je najvjerojatnije bio rimski rudnik zlata, srebra ili neke druge rude. Narodna predaja ovoga kraja isprela je legendu o crkvi svetog Ilije proroka, kojega će Sveta Stolica tek u 19. st. proglasiti zaštitnikom zemlje Bosne. Legenda govori da su kršćani tu crkvu zatrpali crvenom zemljom, kako bi je sakrili i sačuvali od rušilačke najezde osmanskih (turskih) osvajača. U ovom kraju je i dan-danas živa predaja, da se na spomendan svetog Ilije (Ilinu, Ilindan) 20. srpnja ujutro, prije izlaska sunca, čuju zvona te nevidljive crkve. Podno Crvene zemlje je i izvor ljekovite termalne vode. Rimljani su bili poznati kao ljubitelji termalnih voda, koje su otkrivali u cijelom carstvu kako bi liječili kostobolju, kožne bolesti ili bi se na izvorištima i banjama naprosto odmarali nakon naporna radnoga dana.