desi alarm

ev alarmi

isyeri alarmi

ev isyeri alarmi

alarm sistemleri

Povijest župe - Fra Anđeo Zvizdović, pošteni redovnik, i sultan Mehmed II. Osvajač (el Fatih)
Index članka
Povijest župe
Crkva blaženoga Ivana iz 1244. u Uskoplju
Uskoplje i (li) Vakuf
Rani starokršćanski korijeni
Staroantička ranokršćanska bazilika na uskopaljskoj Glavici iz 5. / 6. stoljeća
“Hrvatin od Uskoplja”
Pod prvim bosanskim kraljem Tvrtkom i legenda o Susidu
Franjevci u Uskoplju od 1406. godine
Turska agresija i okupacija Bosne
Fra Anđeo Zvizdović, pošteni redovnik, i sultan Mehmed II. Osvajač (el Fatih)
Fra Ivan Bandulavić, pisac iz Uskoplja
Čudo fra Stipana Skopljanina
Izvješća bosanskih apostolskih vikara (biskupa) o Uskoplju
Tri pohoda biskupa Marka Dobretića
Stalno pastoralno djelovanje franjevaca u Uskoplju (18. st.)
Popis 1991.: Narodnosni sastav po naseljima uskopaljske općine
Općina Uskoplje
Pjesma o Uskoplju
Slike
Sve stranice

Prvi koji je pravo shvatio tu političku stvarnost: da su Turci u Bosni i da će u njoj dugo ostati, bio je kustos (upravitelj) bosanskih franjevaca fra Anđeo Zvizdović. On je najvjerojatnije rođen 1420. u selu Zvizdama (Zvizde), na brežuljku ponad današnjega grada Uskoplja. Fra Anđeo je imao dva brata Milutina i Domšu. U franjevačkomu redu se časti kao blaženik a spomendan mu je 7. lipnja. Jedna ulica u Uskoplju nosi njegovo ime, kao i jedna ulica u samom središtu Sarajeva, te ulica na kojoj se nalazi fojnički franjevački samostanu.

Povjesnik fra Ignacije Gavran ocijenio je u svojim Suputnicima bosanske povijesti to vrijeme na sljedeći način. Fra Anđeo je vrlo brzo shvatio novu političku stvarnost, pa je pobjedničkom i okrutnom sultanu i osvajaču, kad se vraćao iz Jajca, gdje je smaknuo posljednjeg bosanskoga kralja (iako mu je prvotno bio obećao sačuvati život), na Milodražu kod Brestovska, pristupio i zamolio ga da franjevci, a preko njih i preostali katolici, mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Mehmedu el Fatihu je to izgledalo politički razborito pa je tada 28. 05. 1463. izdao glasovitu Ahdnamu (povelju ), kojom je dozvolio povratak onima koji su pred Turcima izbjegli i zajamčio franjevcima i katolicima nesmetano ispovijedanje vjere, osobnu slobodu i sigurnost imovine. Bilo je to obostrano izlaženje ususret: sa strane fra Anđelove - priznanje nove vlasti, sa strane Mehmeda II. - uvažavanje novih, katoličkih podanika i njihovih predstavnika, franjevaca. Sličnu povelju izdao je isti sultan i deset godina ranije, kad je osvojio Carigrad; dao ju je pravoslavnom patrijarhu Skolariosu; njemu i pravoslavnim episkopima dao je, osim zajamčenja slobode vjere, povlasticu da budu slobodni od svih državnih nameta. Ahdnama je bila osnovna pravna isprava na koju su se uvijek iznova pozivali bosanski franjevci. Njom su, iako često bezuspješno, branili osnovna ljudska prava svoja i svoga naroda.

Prve godine osvojenja (od 1463. do 1467.) bile su ispunjene stradanjem. Izvori govore da su već i ranije, 1435., u turskim provalama, stradali mnogi franjevački samostani. Tako je to bilo i 1463., kad su - prema buli pape Siksta IV. iz 1473. - bili porušeni ili opustošeni svi samostani Bosanske vikarije. U cjelini uzeto, ovo je razdoblje (1463-1514) bilo najmirnije od svih koje su franjevci proveli pod turskom vlašću. Nemamo tada vijesti o tadašnjim progonima i tlačenjima. I bosanski su se katolici držali, kako se čini, ispravno prema turskim vlastima. Turci su se u ovo vrijeme čuvali da ne povrijede njihove vjerske osjećaje; čak su dopuštali da grade nove crkve od kamena ili da ruševne poprave. Štoviše, u to su vrijeme postavili i marionetskog bosanskog kralja (Matiju Kotromanića), da bi stvorili dojam kako se njihovim osvojenjem nije ništa promijenilo. Nešto kasnije (g. 1515.) izdali su sutješkim franjevcima ferman, kojim su im oprostili danke (poreze). Isprava Skender-baše fra Anđelu Zvizdoviću, g. 1486....Mi gospodin Skender-baša, gospodar bosanski, dajem vam na znanje vsijem ... kako učinih milost počtenome kuštodu fra Anđelu, da si hodi slobodno vsudije po rusagu (=državi) gospodina cara; izvan rusaga gospodina cara ako bi hotio poći, kako je po njih zakonu, da se ne zadije zan/j/(=da ga ne dira) nitko sluga gospodina cara, ni Turčin, ni kaurin, ni martolos, ni jedan človjek. Za toj mu učinih milost, jere je počteni redovnik... (Fojnička regesta, str. 104, br. 4 u Spomenik SKA, knj. 67. Beograd 1930.). I prelaženja na islam bilo je u ovo vrijeme malo. Postoje turski popisi iz 2. polovice 15. st. s podacima o stanovništvu. Iz njih se vidi da je prijelaza na islam bilo malo. Ipak se već u to vrijeme mijenja sastav bosanskog stanovništva jer jedan dio pravoslavnih Vlaha iz istočne Hercegovine, oko godine1475, prelazi u sjevernu i sjeveroistočnu Bosnu, a drugi njihov dio (oko 800 vlaških obitelji) naseljava predio oko Maglaja. U vezi s ovim ne smijemo potcijeniti ni odljev katoličkog stanovništva prilikom osvojenja: jedan dio je izbjegao pred Turcima na zapad odnosno jug a dobar dio bio je zasužnjen i odveden kao roblje, kako to izvještaji o osvojenju bilježe.U ovo je vrijeme došlo do podvojenosti Bosanske vikarije: jedan, manji, dio bio je pod Turcima, a drugi pod kršćanskim vladarima. Oni franjevci koji su bili pod Turcima, prihvaćali su fra Anđelov stav lojalnosti prema novom vladaru, a oni pod kršćanskim vladarima radili su na protjerivanju Turaka s kršćanskih područja; zabilježena je tako npr. znatna uloga franjevaca kod obrane Jajca.

I Uskoplje je, kao i veliki dijelovi Bosne, 1463. palo pod Turke. Nedugo zatim oslobodio ga je hrvatsko-ugarski kralj Matijaš Korvin. Ipak 23. 08. 1503. godine potpisan je ugovor između Ugarske i Osmanlijskoga carstva, po čijim odredbama u ruke Osmanlija, između ostaloga, padaju uskopaljske utvrde Susid, Vesela Straža, Biograd (kasniji Prusac) i cijelo Uskoplje, koje su nešto ranije zauzeli. Ovim ugovorom Uskoplje je, konačno i formalno prepušteno turskim osvajačima.

Tijekom 16. i 17. stoljeća broj je katolika u Uskoplju je znatno opao. 1675. bilo ih je svega 530. Kroz to su vrijeme ramski franjevci vodili dušobrižništvo u skopaljskom kraju. Nakon njihova prisilnog odlaska iz Rame 1687. dušobrižništvo preuzimaju fojnički franjevci, pod čiu redovničku jurisdikciu i danas pripadaju uskopaljski franjevci. U prvoj polovici 18. stoljeća broj se katolika još smanjio: 1737. god. ima ih svega 370. Ti podaci svjedoče i o kasnijem prisilnom islamiziranju katoličkoga življa na ovom prostoru. Prelasci na islam zabilježeni su i polovicom 19. st. Time su i ovdje dijeljene cijele obitelji, o čemu svjedoče ista prezimena kod katolika i muslimana, ali I narodna predaja. U Uskoplju je poznata i epska pjesma o stradanju Jele Petrović: "Poturči se kuća Petrovića, samo ne htjede Jele plemenita..". Jela Petrović je svoju vjernost katoličkoj vjeri platila mučeničkom smrću.

Najljepša ikavica, koja se i dan-danas govori u Uskoplju, zadržana je i u planinskim enklavama, kao što je prijmjerice daleki Privor.